недеља, 4. новембар 2012.

August Šenoa - Čuvaj se senjske ruke

Hrvatski je narod često kroz povijest bio na udaru osnaženih i osvajački raspoloženih susjeda. Naseljen na prostoru u kojem su se dodirivale različite religije i kulture, igrao je ulogu graničara i štita. U doba velikih turskih pustošenja Europom, Hrvati su formalno pod zaštitom velike Hasburške Monarhije, a u stvarnosti oslonjeni na vlastite snage. Grcali su i krvarili ne samo za upada brzih turskih konjanika, nego im j e opasnost stizala i s morske strane, na mletačkim galijama. Kako su se branili od toliko moćnijeg neprijatelja? Nejednakost u boju nadomještali su akcijama iz zasjede, lukavstvima, pa i okrutnošću... Iz toga potiču i atributi koje im dodijeliše: opasni, nemilosrdni i divlji ljudi, barbari. Opravdanost za takvo postupanje sadržano je u plemenitoj namjeri: opstati na svojoj zemlji. Ovo djelo Augusta Šenoe donosi jedan isječak iz tih burnih i opasnih vremena.

Kratki sadržaj:
Senjski uskoci stalni su trn u oku Mlečana. Oni služe austrijskome caru i brane more od Mlečana i kopno od Turaka. Ponosni su, hrabri i odani svome gradu i kraju. Austrijski general Rabata, koji služi i Veneciji, sprema uskocima smrt, a građanima Senja izgon. U tome mu pomaže izdajnički biskup de Dominis. Redovnik Cipriano javlja uskocima o dolazećoj nesreći, pa oni bježe na Orlovo Gnijezdo. Rabata ulazi s vojskom u grad i naređuje smaknuće kneza Posedarića. Uskoci pod vodstvom vojvode Juriše Orlovića upadaju u grad i oslobađaju ga. Sluge Mletačke Republike Rabata i Antonija Capogrossu stigla je pravedna kazna. Senjom je opet zavladao mir, a Klara Posedarić i mladi uskočki vojvoda Đure Daničić sklapaju brak. A goli kamen i senjska bura i danas nose poruku: -  Čuvaj se senjske ruke!

Mjesto radnje: Vrbnik na otoku Krku, Venecija, Senj, Orlovo Gnijezdo, Gradec (Grac)

Vrijeme radnje: 1600. 1601. i 1614. godine

Tema: Borbe uskoka i Mlečana

Osnovna misao: Treba braniti svoj zavičaj. Narod koji je mek, pokoran i poslušan čeka ropstvo i tuđinska vlast. Narod koji je ponosan, hrabar i prkosan, izborit će i dočekati svoju slobodu.

Problematika koja se obrađuje u djelu:
Povijesna zbivanja s početka 17. stoljeća kad je Senj bio pod austrijskom vladavinom. U to vrijeme uskoci su branili Jadransko more od Mlečana, dok su na kopnu branili austrijsku carevinu od Turaka. Bili su trn u oku Mlečana koji su ih pokušali na prijevaru otjerati iz grada. Šenoa veliča borbu svog naroda za slobodu. Knjiga poručuje da se od tuđinske vlasti može osloboditi samo onaj narod koji se za to sam izbori.

Kompozicija djela:
- Uvod: Uskok Juriša Orlović spašava Dumu iz ruku Mletka Vittoria.
- Zaplet: Mletački biskup de Dominis sprema propast Senju i uskocima.
- Vrhunac: Uskoci vođeni Jurišom Orlovićem provaljuju u Senj i ubijaju Rabatu i Capogrossa.
- Rasplet: Rabata je ubijen i Mlečani su svladani.
- Završetak: Uskoci su opet slobodni, a Senjom je zavladao mir.

Prepričavanje jedne epizode po izboru:
Mletački gospodin Vittorio je htio oženiti krčanku Dumu. Ona se tomu protivi i po buri bježi. On je sa svojom četom lovi do rta. Duma skače junaku Juriši Orloviću u ruke, a on počne veslati prema pučini. Ljutiti Vittorio počne viče za njima, ali uzalud. Duma je spašena.

Analiza likova:
Carski kapetan Danilo Barbo: jak, žilav, pod kratkim čelom stajaše mu širok nos, oblo lice urešeno tankim brcima i španjolskom bradicom. Duga, ne gusta kosa, razdijeljena u dvoje, padaše mu na bjeli vezeni ovratnjak. Bijaše odjeven zobunom od crne kože, žutih rukava... plemić, senjski zapovjednik, prijatelj i zaštitnik uskoka, pošten i istinoljubiv.

Gledajte na mom srcu ova tri križa! To je moja majka, moja sestra i moje sestre i - vaše dijete, tri žrtve vašeg nemilosrđa. Evo ja vam poklanjam te tri žrtve, ja se odričem osvete, ali ostavite ovaj bijedni narod na miru. - Spreman je odustati od osvete zbog smrti svoje majke, sestre i njenog djeteta koje je skrivio Rabata, a zauzvrat traži od Rabate spas uskoka.

General Josip Rabata: visok, jak... nisko, prignuto čelo, gusto nabrane vjeđe nad blijedim modrim očima... pod krupnim nosom stiskale se čvrsto debele usnice... Rabata je izdajica svijetle krune, čovjek naprasit, krvolok, ali opet slab i kukavica; Rabata je zadužen i rastrošen... - carev punomoćnik, zlotvor, rastrošan, živi u dugovima, zapravo je kukavica, izdajica austrijskog cara, radi za Mlečane, naređuje ubojstvo kneza Posedarića i izgon uskoka, pod vodstvom Juriše Orlovića uskoci mu spremaju pravednu presudu i ubijaju ga u kaštelu.

Knez Martin Posedarić: udovac, visok... lice mu bijaše duguljasto, blijedo, ali krasno, crno mu je oko igralo kao munja na moru, crna mu brada padala do pojasa, kosa mu bijaše kratka pristignuta.  Senjski plemić - ja sam knez, plemić, vlastelin i nijesam plaćenik, ja ostajem da čuvam stari svoj dvor i grb koji je svijetao pred svijetlom i carstvom... po naređenju Rabate odrubljena mu je glava.

Uskok Juriša Orlović: visok, zoran junak, široka čela, orlova nosa, duguljasta lica. Vaša duša, moja glava. - Juriša je odan Senju i uskocima, spašava Dumu i uzima je za ženu, bježi s četom uskoka na Orlovo Gnijezdo da ne padne u mletačko ropstvo. Bori se protiv Turaka i bježi iz njihova ropstva.

Poručnik Antonio Capogrosso: sluga Mletačke Republike, desna ruka Rabate, uskoci ga ubijaju zbog svega zla što je nanio Senju.

Dojam o djelu:
Uzbudljiv povijesni roman koji govori o volji snazi našeg naroda da se brani i čuva rodnu grudu. Djelo je u meni pobudilo osjećaj ponosa.
_________________________________

August Šenoa je rođen 14. novembra 1838. u Zagrebu, u sitnoburžoaskoj porodici. Otac, biskupov poslastičar i ponemčeni Čeh, želeo je da od svog sina stvori dobrog i poslušnog austrijskog činovnika. Šalje ga u Pečuj kod jednog kaluđerskog reda, gde je počeo da stiče prva znanja. U to vreme u Hrvatskoj činjeni su otvoreni pokušaji germanizacije.

To je najpre vršeno u obrazovanju uz pomoć dirigovanih nastavnih programa. Misleći da će mu sin i u ovim školama postati veran austrijski činovnik, otac Šenou upisuje u gimnaziju u Zagrebu. Međutim, družeći se sa vršnjacima Hrvatima mladi Šenoa je postao "ljut Hrvat". K tome su doprineli još i izrazito patriotski orijentisani profesori među kojima su bili Adolf Veber Tkalčević, pesnik i pripovedač, Antun Mažuranić, brat pesnika Ivana Mažuranića i Matija Mesić, istoričar.

U početku se kolebao između publicistike i književnosti. Pisao je novinske dopise i članke, pozorišne izveštaje i književne ocene, pripovetke i lirske pesme. Šenoa nije posedovao pesnički talenat koji bi našoj poeziji dao nešto izrazito i novo. On je, uglavnom, nastavio tradiciju ilirskih pisaca. Najviše je negovao rodoljublje i ljubavnu poeziju. U njima toplinu osećanja i iskrenost misli potiskuje retoričnost. Rodoljubiva poezija mu je prigodan, svečana u tonu, retorična i patetična. U tom pogledu karakteristična je pesma Budi svoj.

U pesmi "Crnogorska štampara" Šenoa opeva hrabrost Crnogoraca, a u pesmi Munja od Gabele peva o ustaničkoj hrabrosti hercegovačkih junaka. Sa širokim nacionalnim vidicima opevao je i oslobodilačku borbu bugarskog naroda. Šenoa je pisao i balade,i romanske i epske pesme za koje je uzimao motive iz narodnog predanja. Ove pesme su romantičarsko - fantastične, ili nacionalno - istorijske sadržine.

Pravi stvaralački talenat Šenoa je pokazao u prozi u romanu i pripoveci. Od 1871. kad objavljuje prvi veliki romanZlatarevo zlato, pa do smrti, iz njegovog pera je izašao čitav niz romana i pripovedaka: Čuvaj se senjske rukeSeljačka bunaDiogenesKletvaPovjesticePrijan LovroBarun IvicaMladi gospodinIlijina oporukaKaranfil s pjesnikova grobaVladimirBrankaProsjak LukaKako došlo tako prošlo i drugi.
August Šenoa je umro 13. decembra 1881. u Zagrebu.

Нема коментара:

Постави коментар