Antun Mihanović - Horvatska domovina

O pjesmi - Najpoznatija Mihanovićeva pjesma je hrvatska himna Lijepa naša, kojoj je izvorni naziv Horvatska domovina. Postala je himnom 1891. godine, a kao državnu himnu potvrdio ju je Hrvatski sabor 21. prosinca 1990. godine u slobodnoj i demokratskoj Republici Hrvatskoj. Prvi put je objavljena 1846. godine u časopisu Danica. Mihanovićeva pjesma skladno je lirsko ostvarenje koje prožimlje iskren i spontan rodoljubni osjećaj građen na slikama hrvatskog čovjeka i karakterističnog hrvatskog krajolika.

Vrsta pjesme - Lirska domoljubna pjesma

Tema - Slika hrvatskog čovjeka i hrvatskog krajolika.

Osnovna misao - Hrvatskom čovjeku je najvažnija njegova domovina i njegov dom.

Vrsta stiha - Vezani stih, rima ab - ab

Sadržaj

Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Bistre vode, bistre oči:
Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina.

Iako ne opisuje sve hrvatske krajeve, to je pjesma svehrvatska po svom duhu i vezanosti hrvatskog čovjeka uz ono što mu je najmilije i na čemu zasniva svoj pojam domovine, a to je njegov dom.

Teci, Sežova hitra, teci
Nit' ti Dunjoj silu gubi
Kud li šumiš, svetu reci:
Da svog' doma Horvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrastje bura vije,
Dok mu mertve grob sakrije,
Dok mu živo serdece bije!

Kroz četrnaest strofa svoje pjesme pjesnik gradi lirsku panoramu narodnog života.

Luč iz mraka dalko sija,

Po veseloj livadici,
Pesme glsno breg odbija,
Ljubni poje k tamburitici:

Kolo vode, živo kolo,
I na berdu, i u dolini,
Plešu melodiji sve okolo;
Mi smo, pobre, u domovini!

Asocirajući uz nju slavnu prošlost...

Buči bura, magla projde,
Puca zora, tmina beži,
Tuga, minem radost dojde,
Zdravo slabost, – dušman leži!

Veseli se, tužna matim
Padoše ti verli sini
Ko junaci, ko Hrvati,
Ljaše kervcu domovini!

... ali i tegobnu povijesnu stvarnost hrvatskog naroda:

Rat je, bratjo, rat junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hojd pješaci,
Slava budi, gdi su naši!

Poanta pjesme - (Poanta je misaoni zaključak pjesme, poruka pjesme) Pjesnik poručuje rijekama neka teku svijetom s porukom da svoju domovinu Hrvat voli dok je živ! Rijeke neka prenose i ljubav palih sinova za domovinu i poruku da niti jedna žrtva nije mala niti uzaludna ako je za slobodu, jer nju neće Hrvat nikada nikome dati!

Osnovna pjesnikova poruka - jest da domovinu moramo shvatiti kao onaj određeni prostor u kojem se najjače formiraju sve naše vrijednosti. Boreći se za slobodu svoje zemlje, borimo se za slobodu uopće. Domovina, koja obuhvaća sve vrijednosti jedne određene zajednice, najrealnije je mjesto za ostvarivanje i potvrđivanje vlastite ličnosti.

Dojam pjesme - domoljubni, svečani, djeluje uzvišeno. Ona je freska cjelokupnog hrvatskog života. Domovinu doživljavamo kao da je čitavu, i u njenoj vremenskoj i prostornoj sveobuhvatnosti gledamo svojim očima!

Funkcija pejzaža - je veličanje i izdizanje domovine - pjesnik zapaža sve ljepote njezinih predjela, kao da se geografski prošetao Hrvatskom. Pejzaž postaje sinonim - istoznačnica pojma zemljopisne domovine, u općem, nacionalnom značenju.. Pjesnik pažnju obraća i ljudima, usporedbe gradi na prirodnim ljepotama "RUJNA LICA, RUJNA VINA", a te paralele su istovjetne, daju nam određeni način života i sliku žetve, i pastira, i idiličnu sliku života, koju remeti opasnost rata. "BURA, MAGLA" (11 STROFA) su tamni motivi odlaska u rat. U sebi nosi nešto svečano. Iza rata slijedi obraćanje majkama koje su izgubile svoje sinove i poruka da se uz tugu i vesele jer su pali za slobodu naše domovine.

Ključna riječ - je domovina -bogata pridjevima "lijepa", "naša",

Dojam o pjesmi - Moj dojam o Mihanovićevoj pjesmi je vrlo pozitivan. Pjesnik sve svoje osjećaje ne može opisati kroz stihove, ali ipak donekle uspijeva opisati sve dijelove prelijepe nam domovine. On je svojom zemljom jednostavno oduševljen. Hrvat ne bi bio hrvat kad ne bi volio svoju domovinu. Ona nam je sve i moramo se ponašati kao da nam je jedina i besmrtna mati.

________________________________

Horvatska domovina

Lijepa naša domovino,

Oj junačka zemljo mila,

Stare slave dijedovino,

Da bi vazda čestna bila!

Mila, kano si nam slavna,

Mila si nam ti jedina,

Mila, kuda si nam ravna,

Mila, kuda si planina!

Vedro nebo, vedro čelo,

Blaga persa, blage noći,

Toplo lijeto, toplo dijelo,

Bistre vode, bistre oči:

Vele gore, veli ljudi,

Rujna lica, rujna vina,

Silni gromi, silni udi; -

To je naša domovina!

Ženju serpi, mašu kose,

Dijed se žuri, snope broji,

Škriplju vozi, brašno nose,

Snaša preduć mijalo doji:

Pase marha, rog se čuje,

Oj, oj zvenči, oj, u tmine,

K ognju star i mlad šetuje; -

Evo t' naške domovine!

Luč iz mraka dalko sija,

Po veseloj livadici,

Pjesme glasno brjeg odbija,

Ljubni poje k tamburici:

Kolo vode, živo kolo,

I na berdu, i v dolini,

Plešu mladji sve okolo; -

Mi smo, pobre, v domovini!

Magla, što li, Unu skriva?

Ni l' to našiu jauk turobni?

Tko li moleć smert naziva?

Il' slobodni, il' su robni?

Rat je, bratjo, rat junaci,

Pušku hvataj, sablju paši,

Sedlaj konjče, hajd pešjaci,

Slava budi, gdi su naši!

Buči bura, magla projde, -

Puca zora, tmina běži, -

Tuga mine, radost dojde, -

Zdravo slobost, - dušman leži!

Veseli se, tužna mati,

Padoše ti verli sini,

Ko junaci, ko Horvati,

Ljaše kervcu domovini!

Teci, Sava hitra, teci

Nit' ti Dunaj silu gubi,

Kud li šumiš, svijetu reci:

Da svog' doma Horvat ljubi,

Dok mu njive sunce grije,

Dok mu hrastje bura vije,

Dok mu mertve grob sakrije,

Dok mu živo serdce bije!

_______________________________

Antun Mihanović živio je u Rijeci kad je objavljena pjesma, pa se može pretpostaviti da ju je tamo spjevao. Pjesma "Horvatska domovina" prihvaćena je za hrvatsku himnu 1891. godine. Uglazbio ju je Vinkovčanin Josip Runjanin. Za himnu su uzete prva i druga, te pretposljednja i posljednja kitica. Mihanović je posljednje godine života proveo u zagorskom dvorcu Novi dvori pokraj Klanjca, nekadašnjem vlasništvu grofova Erdödy.