недеља, 04. новембар 2012.

Daniel Defoe - Robinson Kruso


Dječak Robinson živio je s roditeljima u Engleskoj. Htio je kada odraste da bude mornar i da putuje svijetom. Svaki dan je na obali gledao brodove i mornare kako iskrcavaju robu. Cijelo vrijeme razmišljao je odakle je ta roba došla. Jednog dana otac mu je rekao da želi da postane trgovac i da nastavi posao koji je on započeo. Robinson je to prihvatio, ali dok je robu prodavao uvijek je mislio odakle je ona došla i kakav je i koliki put prešla. Jednog dana sreo je prijatelja koji se spremao na put u London. Prijatelj ga je pozvao da pođe s njim. Robinson je pristao ali se bojao to reći svojim roditeljima. Ukrcao se i otplovio u nepoznato. Na putu ih je zahvatilo nevrjeme. Robinson se jako uplašio pa je otišao u svoju kabinu. Ujutro kada se bura smirila stigli su u London. Robinson se tada oprostio od prijatelja. Šetajući gradom sreo je jednog mornara koji mu je ponudio da će ga besplatno prevesti nazad k ocu. Nakon duge plovidbe u daljini su ugledali crnu točku. Ta točka je bila gusarski brod. Digli su jedra i krenuli punom snagom ali su ih gusari ipak stigli. Prešli su na njihov brod i zauzeli ga. Neke su mornare ubili, a neke bacili morskim psima. Robinsona su uzeli u robstvo. Putem je naišla jaka bura. Brod je bio pun vode.

Mornari su pumpali, ali to nije ništa pomagalo. Brod je potonuo. Robinson se probudio na pustom otoku. Prvo je pokušao naći skrovište. Na vrhu jednog brežuljka bila je pećina. Robinson je odlučio da se smjesti u nju. Htio je znati kada je koji dan pa je napravio kalendar. Pokraj njegove pećine bila su dva stabla. Znao je da je danas nedjelja 26. svibanj 1654. g. i za svaki je dan na stablu urezao crtu. Jeo je kukuruz, a pio vodu iz izvora blizu njegove pećine. Četvrtog dana želio je promijeniti jelo i pošao je otokom u potrazi za hranom. Primijetio je da tamo ima divljih koza, ali da bi ih mogao uloviti bio mu je potreban luk i strijela. Sutradan je napravio luk. Strijele je bilo teže napraviti jer ih je trebalo šiljiti, a to je teško išlo kamenim nožem. Od lišća je napravio odjeću, sandale, kapu i vreću. Sutradan je krenuo u lov. Uhvatio je jednu kozu i ponio ju kući. Ogulio je kožu i počeo jesti sirovo meso, ali mu nije bilo ukusno pa je odlučio da meso stavi na vrući pijesak. Sunce je bilo tako jako da je meso bilo polupečeno. Pala je noć i Robinson je odlučio spavati, legao je na slamu i zaspao. Oko ponoći započela je jaka kiša. Jedan grom je udario blizu njegove pećine i on se jako uplašio. Kada je izašao van vidio je da drvo pred njegovom pećinom gori. Bio je sretan, kada je vidio vatru to je bilo veliko otkriće, jer je sada mogao jesti pečeno meso i grijati se noću. Morao je paziti da se vatra ne ugasi. Sutradan je ispleo mrežu i krenuo u ribolov. Uhvatio je tri ribe, ali je dvije pustio jer su bile male. Zadržao se dugo ne misleći na vatru, a kada se sjetio bilo je kasno jer se vatra ugasila. Robinson je tužan otišao u krevet. Ujutro se probudio bolestan.

Mislio je da bi mu majka skuhala čaj da je sada kod kuće. Iznenada se zemlja počela tresti. Vulkan je proradio i izbacio užarenu lavu. Robinson se uplašio ali kada je vidio da lava pali drveće bio je sretan jer je na taj način ponovno došao do vatre. Od cigli što ih je sušio napravio je peć. Riba što ju je lovio više mu nije bila fina pečena nego ju je kuhao. Počeo je praviti lonce ali je imao jedan problem, lonci su propuštali vodu. Na dno lonca je stavio sol tako da voda nije izlazila van. Oko kuće je zasadio drveće pa je imao i dvorište, pokušao je napraviti i stol i stolice. Kada je počeo bušiti rupu u drvetu odjednom su počele letjeti iskre koje su palile vatru. To je bilo novo otkriće kako da vatru dobije kada on to želi. Bojao se da neće imati što jesti kada dođe zima jer će biti previše hladno, pa je odlučio napraviti podrum u kojem će spremati hranu. Lopatom koju je napravio od školjke iskopao je duboku rupu i u nju spremao zimnicu. Nakon nekog vremena odlučio je napraviti čamac. Zapalio je jedno drvo i obrađivao ga dok nije izgledalo kao čamac.

Odlučio ga je isprobati, pa sjedne i otisne se dalje od otoka.

Struja je bila jaka i nosila ga sve dalje. Jedva je uspio da se izvuče. U daljini je vidio brod koji prilazi otoku. Bura je bila jaka i brod je počeo tonuti. Sutradan je otišao do broda i tamo ugledao psa koji je jedini preživio brodolom. Robinson je psa poveo sa sobom i dao mu ime Džek. Jednog dana čuo je jaku buku sa obale. Kada je pogledao uplašio se jer su na otok stigli ljudožderi. Vodili su jednog divljaka. Divljak se otrgnuo i pobjegao im. Za njim su krenula dva ljudoždera. Robinson je pomogao divljaku i spasio ga od ljudoždera. Pošto je bio petak Robinson je divljaka nazvao Petko. Petko je u početku bio plašljiv. Robinson ga je odveo u pećinu i učio ga engleski. Petko i Robinson su razgovarali o ljudožderima. Ujutro se u daljini vidio brod koji je topovima dozivao pomoć.

Petko i Robinson su sa tog broda uzeli puške, pištolje, barut i top.

Divljaci su opet došli na otok ali su sada Petko i Robinson bili naoružani. Pucali su jednom iz topa i svi su pobjegli, samo je u jednom čamcu ostao starac koji se nije mogao micati. Petko dotrča čamcu i počne grliti starca jer je to bio njegov otac Četvrtko. On je krenuo po pomoć na drugi otok. Robinson i Petko su u daljini ugledali brod koji je prilazio otoku.

Sutradan je došao jedan divljak i rekao da je Petkov otac umro.

Petko se ražalostio. Brod koji je dolazio bio je europski. Petko i Robinson su krenuli na put. Kada su stigli u Englesku Robinson je otišao kući gdje je našao oca. Nakon pozdravljanja Robinson ga je upitao gdje mu je majka, ali on mu je odgovorio da je ona umrla. Kada je došla zima Petko je bio začuđen jer nikad prije nije vidio snijeg i stalno je bio uz peć. Robinson i Petko nastavili su zajedno živjeti.

Mjesto radnje: Pusti otok u Tihom oceanu

Vrijeme radnje: 1632. – 1637. godine

Tema: Borba usamljenog čovjeka protiv prirode

Osnovna misao: Treba biti snalažljiv da bi se preživjelo

Likovi: Robinson Crusoe,Petko, Četvrtko, roditelji, mornari, divljaci, ljudožderi

Robinson Crusoe nije junak nadljudske snage kome sve uspijeva brzo i lako. On je običan čovjek. Vrlo teško podnosi samoću. Strah mu je stalni pratilac. Uprkos povoljnoj klimi otoka nismo sigurni da bi ostao na životu da nije donio s nasukanog broda puške i barut, šaku žita i druge stvari. Povijest njegova uspjeha je duga priča o mnogobrojnim napornim i tegobnim neuspjelim pokušajima. Robinson puno razmišlja, mijenja odluke, mjesecima radi naporno na nečemu što će se katkad na kraju izjaloviti. Tako je neprestano pokušavao, služeći se samo sjekirom, izraditi veliki čamac kojim bi mogao otploviti s otoka. Uložio je u taj posao mjesece i mjesece mukotrpnog rada. Nije uspio, ali je pokazao neslomljivu ustrajnost, prkos, odlučnost da pobjegne s otoka kao i nemir i strast za plovidbom. Živeći više od 27 godina na pustom otoku pokazao se kao uspješan ratar, vješt stočar, od nužde majstor svih zanata, ali sve te duge godine mirovanja na jednom mjestu samo su još ojačale njegovu vječnu želju za putovanjima i izazovima. Takav Robinson je običan čovjek koji u vrlo teškim uvjetima života dokazuje svoju ljudsku veličinu.

Petko je bio lijep momak, dobro građen, ravnih i čvrstih ruku i nogu, ne prekrupan, visok, skladan, star oko 26 godina. Crte lica mu ne odavaju ni okrutnost ni divljinu nego jedino neku istinsku muževnost. Kosa mu je bila duga i crna, i nije bila kovrčava poput vune. Čelo i visiko i široko. Iz očiju mu sijeva neka velika živahnost i bistrina. Lice okruglo i puno, nos malen, ne spljošten kao u crnaca. Usta lijepo oblikovana, usne tanke, a zubi krasni, pravilni i bijeli poput bjelokosti. Robinson ga je nazvao Petko, prema imenu dana kada ga je spasio, za uspomenu na taj dan.

Bilješke o djelu:
Zapanjujuća uvjerljivost većim dijelom izmišljenih zgoda Robinsona Crusoea dala je cijelom nizu generacija vrlo jasnu sliku o borbi čovjeka s prirodom. Taj je predmet odgovarao općim osjećajima i predstavljao možda najživlji dio ljudskog zanimanja što ga literatura uopće može pružiti. Nenamjerno, ali po svom unutarnjem osjećaju, Defoe je napisao ne samo poučnu pripovijest o nevoljama koje mogu zadesiti krhko ljudsko stvorenje nego i simboličnu dramu o mučnim i strpljivim naporima s pomoću kojih je ostvarena civilizacija.

Najviše me se dojmila ova rečenica:
Katkad bih sam sebe pitao zašto sudbina tako temeljito uništava svoja stvorenja i čini ih tako strašno nesretnima, napuštenima i bespomočnima, tako potpuno bijednima da bi jedva bilo razumno biti zahvalan za takav život. Potresla me je tragičnost te misli.
________________________________

Daniel Defoe, engleski pripovjedač, utemeljitelj modernoga romana. Živio je od 1660. g do 1731.g. Pažnju publike pobudio je svojim pustolovnim romanima, a kao romanopisac pojavio se u kasnijim godinama života. Koristio se pripovijedanjem u prvom licu i jednostavnim svakodnevnim govorom. Njegov prvi i najpoznatiji roman je Život i čudne neviđene pustolovine Robinsona Crusoea, mornara iz Yorka koji je zasnovan na stvarnom događaju. To je priča o brodolomcu koji se udaljen od civilizacije uspijeva održati u sukobu s nesklonom prirodom. Drugi i treći dio tog romana manje su uzbudljivi. Od ostalih Defoeovih djela poznat je njegov roman o kradljiviciZgode i nezgode glasovite Moll Flanders. Ističe se i njegova kronika o epidemiji kugeDnevnik kugine godine.

Нема коментара:

Постави коментар