Danilo Kiš - Rani jadi

Knjiga novela Rani jadi govori o ranom piščevom djetnjstvu, koje je proveo u Mađarskoj. Ova knjiga novela objedinjena je glavnim junakom i jednim narativnim subjektom koji kazuje priču. Zato ova knjiga ima i neke osobine romana.

Sadržaj ove knjige čini kazivanje o teškom djetinjstvu Andreasa Sama. Vrijeme je ratno, nesigurno, a iz tog vremena povremeno sjećanjem zalazi u neposrednu prošlost, a maštom u budućnost, zeljenu ali još nejasnu. Život teče u seoskoj sredini, među običnim i jednostavnim ljudima. Promiču pojedinci koji su u junakovom djetinjstvu bili vezani za njegovu sudbinu i uticali na neke događaje:  Anton Financ, gospodin Fuks, gospođa Rigo, gospodin Molnar. Kao što je sjećanje prozračno i maglovito, tako su i ove ličnosti ostale skice i siluete, slučajni prolaznici kroz život Andreasa Sama. Priča o djetinjstvu je sklopljena iz niza malih događaja, sitnih i svakodnevnih, koji su ostavili tragove na dječakov život i život njegove porodice. Svijet djetinjstva prikazan je kroz sjećanje, prelomljen kroz prizmu dječijeg viđenja. U sjećanju dominiraju siromaštvo, nesigurnost i bijeda kao stalni pratioci djetinjstva. U mnogim pričama nalazimo iskaze koji odražavaju svijest o bijednom životu i ranim jadima, da bi negdje pri kraju priče sav jad bio izražen jednom rečenicom:... - Ulazimo u voz sa svojim smješnim, prtljagom, vučemo za sobom čergu svog lutalaštva, žalosnu prčiju mog djetinjstva...

Motiv kestenova i simbol prolaznosti

Motiv kestenova ponavlja se u priči Ulica divljih kestenova, cijela priča je potraga, poslije mnogo godina za ulicom divljih kestenova, koja je živa u sjećanju Andreasa Sama ali je nema u stvarnosti kao što nema ni divljih kestenova, ni kuće u Belmovoj ulici sedam u kojoj je Andreasova porodica živjela. Ulica, kuća, predmeti u kući sve je to mogućnost da se u sjećanje vrate neki trenutci iz djetinjstva. Međutim nestalo je sve ono što je mogo da oživi sjećanje. Ipak, uspomene su sačuvane, one se mogu osvježiti i oživjeti vrjeme i ljude iz prošlosti.

Jednostavno kazivanje

Teme su svakodnevne, životne, svačije. Događaji su obični bez naglašenog dramskog naboja. Birani su onako kako ih sjećanje vraća u sadašnjost, bez čvršće povezanosti. I naracija i struktura, potpuno su u skladu sa junakovim uvjerenjem da je život priča i da je priča život. Život je sazidan od malih priča, malih doživljaja, pa opis toga života nije ništa drugo nego niz priča. Priča je život jer govori o njemu onakvom kakav jest i lijepom i ružnom i veselom i tužnom.

Naracija

Upotreba trećeg lica za kazivanje o sopstvenom životu otkriva junakov odnos prema djetijstvu u kojem je bilo više ružnih nego lijepih dana, više patnje nego sreće i radosti. Kao da ova kazivanja izazivaju mučna sjećanja, pa je kazivanje u trećem licu jednostavnije i lakše, kao da se ovim oblikom narator brani od događaja koji opisuje. Treće lice omogućava distancu, mirnoću i objektivnost kazivanja.

Biografski elemementi

U priči Eolska harfa, koje ima epiloško mjesto i funkciju najviše je dato prostora dječakovom doživljaju električne bandere kao ogromne eolske harfe sa koje se može prepoznati zvuk vremena, prošlog i budućeg. Iz zvuka vremena saznata je budućnost Andreasa Sama.

Andreas Sam

Andreas Sam je senzibilna ličnost, osjetljiv na spoljašnje utiske prijemčiv za sve što je lijepo -  cvijeće, boje, mirisi, zvuci, njegova mašta je živa i nemirna; sposoban je da oko sebe zapaža naoko nevažne detalje, da u sitnicama sagledava suštine i ljepote. Iz te sposobnosti proistekla je ljubav prema prirodi u kojoj će zapazati šume, drveće, travke, cvijeće, mirise, zvukove. Ali će zapazati i ono što je ružno i što je proisteklo iz čovjekovog nemarnog odnosa prema prirodi.

Pitanja

1. Povežite naslov knjige sa svojim sjećanjima na rano djetinjstvo.
- Vrlo je malo ljudi čije djetinjstvo ne nosi naslov ove knjige, pogotovo kad je riječ o Srbima kao narodu. Da problem bude veći ovdje se ne radi samo o ''ranim jadima'' već se ti jadi vuku kroz cijeli život. Svako u ranoj mladosti doživi neke jade, samo neko na teži, neko na lakši način. Možda ja ovo primam ovako jer sam imao priliku da proživim ''rane jade''. Samo sjećanje na njih izaziva vrlo tužna raspoloženja. Ponekad pomislim da je sve to bio samo tužan san i da se ništa od tog nije desilo, ali samo na tren. Ipak dok si dijete sve ti je nejasno i u tim trenutcima ne razmišljam puno o tome. Tek kasnije, kad odrasteš, počinju da naviru sjećanja čijih posljedica tek onda bivaš svjestan. Onda poželiš da se vratiš tamo i da izmjeniš tok događaja, ali bez uspjeha.

2. Kakva je ''slika svijeta'' u knjizi rani jadi?

- Svijet je vrlo surov. Ako mu se nećes pokoravati jednostavno će te ''pojesti''. Dječak Andreas je vrlo rano ''ispio gorku času'' ovog svijeta. Ako je htjeo da preživi morao je da radi. Možda bi to i bilo normalno, ali nekad je radio i ono što nije htjeo. Vrlo je teško zamisliti svjest jednog djeteta, koje kada najviše treba da uživa u životu i bude bezbrižan, izlaže se velikim naporima. Ipak je on samo djete, ali ''svijet'' to ne vidi. Ali kakav je bio svijet tada, takav je i danas možda samo u nekom drugom obliku. Priča Kruške ne zauzima ni polovinu stranice knjige, ali ukazuje na momenat koji se ne zaboravlja, gospođa Molnar izjednačava Andreasa sa psom. Ipak dječak je uspio, da iz druženja sa prirodom, razvije smisao za lijepo i sposobnost da se lijepo osjeti svuda oko sebe. - Gospode kako sam nemoćan pred ovim cvjećem. Stvarnost bola Andreasa Sama jeste vječna priča o patnji koa o najupečatljivijoj oznaci života.

3. Da li je moguće uopšte saznati vrjednost života, ako nešto teško i loše ne iskusiš na svojoj koži? Da li bi Kiš bio ono što jeste da nije sve to proživio?
- Mislim da svi ljudi u živou treba bar malo da osjete patnje i bola, možda samo da im služi kao podsjetnik. Nekim ljudima je to jednostavno neophodno da bi se ''opametili''. Danilo Kiš je svojenaporno djetinjstvo doživio kao neku vrstu prosvjetljenja. Mislim da ni Danilo Kiš, kao i mnogi drugi nikad ne bi saznali pravu vrijednost života da nisu doživjeli nešto loše ili teško.

4. Kakva osjećanja i raspoloženja izaziva knjiga?
- Ova knjiga donosi mnogo nedoumica, samim tim što počinje posvetom ''za djecu i odrasle''. Nema nikakve sumnje da ova knjiga podjednako uzbuđuje sve osjetljive čitaoce, bez obzira na starost. Njenoj vrijednosti doprinosi i ta činjenica da su sva ta zbivanja bila stvarna i da ništa od toga nije izmišljeno. Neopisiv je taj doživljaj, kada poslije pročitane knjige shvatiš da si postao vrijedniji za saznanje o jednoj sudbini.

Esej

Čovjek je oduvjek predstavljao misteriju i još uvjek se ne može dokučiti bit njegovog življenja. A zašto? Zato kad taman mislite da ste doznali bit i da ste stigli do kraja pojavi se na drugom kraju svijeta nešto još neviđeno i neodgonetnuto. Jedno se zna: nijedan događaj u istoriji nije prošao bez prolijevanja krvi. To je jednostavno iskustvo koje čovjek stiče čim se rodi. U svijetu se toliko ''nakotilo'' zla, prevare, ucjenjivanja. Jahači apokalipse vec uveliko jašu na svojim konjima i haraju svijetom šireći rat, glad, bolest. Sve to govori o nepravdi i surovosti ovog svijeta. Čemu i zašto živjeti ako znaš da ćeš ti ili tvoja djeca ili čak tvoji unuci morati uzeti pušku i ići u rat. Da li je to bit življenja ili je samo sudbina ovog naroda ili je to sve samo ružan san. Ali ne, takvo nešto ne postoji u snovima, ma koliko oni bili ružni. Mislim da je krajnje vrijeme za ''Potop''. Ovog puta bez ''barke'' i izuzetaka, jer svi mi nosimo klicu zla u sebi, ma koliko se mi bunili to je istina. Možda je ovo preuranjeno mišljenje ili pesimistično, možda ja to tako vidim, ali svakim danom raste broj onih koji su istog mišljenja. Cijelo čovječanstvo se nalazi na ''rubu propasti'', a za sve to je kriv sam čovjek.

________________________________

Danilo Kiš (Subotica, 22. februara 1935. – Pariz, 15. oktobra 1989), romansijer, pripovedač, esejista, dramski pisac, prevodilac sa francuskog, ruskog i mađarskog jezika. Jedan od najvažnijih pisaca u istoriji srpske književnosti. Kiš je počeo kao pesnik, a potom se okrenuo, pre svega, pisanu proze kojom je u drugoj polovini 20. veka izveo poetički preokret u srpskoj književnosti. Prvi objavljeni tekst Danila Kiša je pesma Oproštaj s majkom (1953), a njegove prve knjige - kratki romani Mansarda i Psalam 44- objavljene su u istim koricama, kao zajedničko izdanje, 1962. godine.

Romani: Mansarda: satirična poema (1962), Psalam 44 (1962), Bašta, pepeo (1965),Peščanik (1972).
Knjige priča: Rani jadi: za decu i osetljive (1969), Grobnica za Borisa Davidoviča: sedam poglavlja jedne zajedničke povesti (1976), Enciklopedija mrtvih (1983) i Lauta i ožiljci (posthumno objavljene priče, 1994).
Knjige eseja: Po-etika (1972), Po-etika, knjiga druga (1974), Čas anatomije (1978), Život, literatura (posthumno, 1990), Skladište (posthumno, 1995).
Knjiga razgovora: Gorki talog iskustva (posthumno, 1990).
Drame: Elektra (1968), Noć i magla (1968), Papagaj (1970), Drveni sanduk Tomasa Vulfa (1974),Mehanički lavovi (1980).

Knjiga izabranih pesama i prevoda Danila Kiša sa francuskog, ruskog i mađarskog jezika Pesme i prepevi objavljena je posthumno 1992. godine.

Najvažnije nagrade: NIN - ova nagrada za roman godine, Goranova nagrada za knjigu godine, Književna nagrada "Železare Sisak" za najbolju esejističku knjigu godine, Veliki Zlatni orao grada Nice za ukupan književni rad, Orden Viteza umetnosti i književnosti, Andrićeva nagrada, Nagrada "Skender Kulenović", Sedmojulska nagrada, "Preis des Literaturmagazins 1988", "Premio letterario Tevere", Nagrada AVNOJ-a, Nagrada "Bruno Šulc". Dela Danila Kiša prevedena su na sve veće svetske jezike.